19|05|2022

Povodom smrti Karla Kasera

Prošireni govor s predstavljanja Vojna krajina u suvremenoj historiografiji.

Zbornik radova s međunarodnim sudjelovanjem

(ur. Drago Roksandić i Vedran Muić)

Zagreb 2021.

 posvećenog uspomeni na prof. dr. sc. Karla Kasera

NSK, 18. svibnja 2022.

 

               U Piranu je 11. travnja/aprila 2022. umro ugledni historičar Karl Kaser iz Graza, jedan od najznačajnijih eksperata za povijest Jugoistočne Europe, koji je u hrvatskoj historiografiji bitno utjecao na istraživanja Vojne krajine. Veliki je doprinos dao i historiji porodice i srodstva, migracija, historijskoj antropologiji, vizualnoj kulturi i mnogim drugim područjima šireći svoje interese od europskog jugoistoka na Bliski Istok. Vodio je brojne istraživačke projekte o ovim temama, a u mnogima od njih je bio pionir, motivator i inovator, surađujući između ostaloga i s kolegicama i kolegama iz Hrvatske.

               Karl Kaser je rođen u trgovištu Pischelsdorf u austrijskoj pokrajini Štajerskoj 1954. godine. Doktorirao je 1980. tezom Die serbischen politischen Gruppen, Bewegungen und Parteien und ihre Programme in Bosnien-Herzegowina 1903-1914 o srpskim političkim grupama, pokreta te stranka kao i programima u Bosni i Hercegovini početkom 20. stoljeća.

               Akademsku karijeru započeo je 1988. na Odsjeku za povijest jugoistočne Europe na Sveučilištu Karl Franzens u Grazu nakon završenog studija povijesti i slavistike. Počeo je raditi u honorarnom asistentskom statusu da bi 1996. preuzeo vođenje katedre za povijest Jugoistočne Europe u Grazu. Kaser je habilitirao 1985. radom Freier Bauer und Soldat. Die Militarisierung der agrarischen Gesellschaft an der kroatisch-slawonischen Militärgrenze (1535-1881) (Graz 1986; Böhlau: Wien-Köln-Weimar 1997). Knjiga je objavljena u hrvatskom prijevodu 1997. pod naslovom “Slobodan seljak i vojnik. Povojačenje agrarnog društva u Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini (1535-1881.)”, Naprijed, Zagreb, 1997., a 2013. i u prijevodu Isao Koshimure na japanski jezik. U toj je knjizi Kaser na inovativan način predstavio vlastiti koncept društvenog razvoja Vojne krajine/granice od njenih početaka u prvoj polovici 16. stoljeća do ukidanja 1881. godine i bitno utjecao na buduća istraživanja vezana uz vojnokrajiške teme. Hrvatsku historiografiju je trajno zadužio i knjigom Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljišni posjed i etničnost u jugozapadnoj Hrvatskoj, koju je sa suradnicima objavio u Zagrebu 2013. godine. Ta je knjiga povezana s ranijim istraživanjima o balkanskoj obitelji, o kojoj je objavio mnoštvo radova između ostaloga i na srpski jezik prevedenu monografiju Porodica i srodstvo na Balkanu. Analiza jedne kulture koja nestaje (2002.).

            Od njegovih novijih monografije spomenimo: Patriarchy after Patriarchy. Gender Relations in the Balkans and in Turkey, 1500 bis 2000 (2008.), Balkan und Naher Osten. Einführung in eine gemeinsame Geschichte i u prijevodu na engleski The Balkans and the Near East. Introduction to a Shared History (2011.), Andere Blicke. Religion und visuelle Kulturen auf dem Balkan und im Nahen Osten (2013.), Hollywood auf dem Balkan. Die visuelle Moderne an der europäischen Peripherie (1900-1970) (2018.) i Femininities and Masculinities in the Digital Age. Realia and Utopia in the Balkans and South (2021.).

Moji osobni kontakti s Karlom Kaserom su išli preko dva segmenta zajedničkih interesa. Jedan su bile ekohistorijske teme, o čemu je Kaser još 1987. u Historijskom zborniku objavio članak Uništenje šuma na obalnom kraškom području hrvatske Vojne krajine u prvoj polovici 18.stoljeća. Njegovi demografski, privredni i socijalni uzroci. Iako mi je njegovo djelo poznato od ranije i to preko međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium, prvi fizički kontakt s profesorom Kaserom sam ostvario 2000. na prvoj ekohistorijskoj konferenciji u Jugoistočnoj Europi u organizaciji spomenutog projekta u Zadru. Od 2002. sam ljeti redovito istraživao u arhivu u Grazu pa smo imali razgovore i druženja u pauzama. U jednom od njih smo dogovorili njegovo sudjelovanje na drugoj ekohistorijskoj konferenciji na prostoru Jugoistočne Europe koja je održana u Koprivnici 2003. Njegov tada prezentirani rad Mensch und Ökologie aus historisch-anthropologischer Perspektive, objavljen je u časopisu Ekonomska i ekohistorija, čije je pokretanje podržao profesor Kaser te je od prvog broja bio član međunarodnog uredničkog vijeća.

Drugi segment zajedničkih interesa je vezan uz teme oko Vojne krajine. Pomogao mi je savjetima pri pisanju knjige o vojnokrajiškoj utvrdi Koprivnica u 17. stoljeću, koju sam razvio iz magistarskog rada objavljenog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Također sam s njim razgovarao o temi doktorske disertacije i činilo mu se zanimljiva ideja o usporedbi Varaždinskog generalata i Križevačke županije u 17. stoljeću. Od velike pomoći mi je bilo to što sam od njega dobio kopije mnogobrojne građe iz austrijskih arhiva, ali i pomoć oko konceptualizacije. Na kraju je kao recenzent podržao objavljivanje disertacije u obliku knjige pod naslovom Pogranična društva i okoliš. Varaždinski generalat i Križevačka županija u XVII. stoljeću.

Osim u Grazu i Zagrebu susretali smo se i u na još nekim mjestima gdje smo imali referate na konferencijama (Beograd), ali i na lokacijama sastanaka vezanih uz zajednički diplomski studij Jugoistočne Europe, koje je Karl Kaser uspješno koordinirao (Sofija, Novi Sad, Regensburg i Cluj).

Karl Kaser je odgojio brojne historičare, a neki od njih – poput Ulfa Brunnbauera ili Hannesa Granditsa danas su među vodećim istraživačima historije Jugoistočne Europe. Fachbereich für Südosteuropäische Geschichte und Anthropologie Instituta za povijest Sveučilišta Karl Franzens u Grazu predstavljao je nezaobilazno mjesto komunikacije brojnih historičarki i historičara koje su povezivali interes za povijest i historijsku antropologiju europskog jugoistoka. Osim toga na mnoge je druge načine direktno ili indirektno utjecao na mnoge mlađe kolegice i kolege u gotovo svim dijelovima Jugoistočne Europe pa smrt profesora Kasera predstavlja veliki gubitak i prazninu za sve koji su s njime na bilo koji način surađivali.

Hrvoje Petrić